Austro-Ugarska monarhija, koja je vladala područjem BiH krajem 19. i početkom 20. stoljeća izgradila je mrežu željezničkih pruga uskog kolosijeka (kolosijek širina 0,76 m). Pruge je izgradila prvenstveno kao strateške vojne objekte i one su povezivale južne jadranske luke s gradovima u zaleđu i sa srednjom Europom.
Pruge u Hercegovini izgrađene su kao dio Južne pruge, a prva dionica te pruge od Metkovića do Mostara, u dužini 42,4 km, puštena je u promet 13.06.1885. godine, dok je pruga od Gabele do Zelenike u Boki Kotorskoj (Crna Gora), dužine 155,5 km, s odvojcima od Huma do Trebinja (16,7 km) i Uskoplja do Gruža u Dubrovniku u Republici Hrvatskoj (16,5 km), puštena u promet 1901. godine.
Uskotračna pruga je služila ljudima, povezivala države, krajeve, narode i kulture. Narodima s ovih područja bile su to pruge spasa, omogućile su im bolji život i svekoliki napredak te su ostavile trag civilizacije na mjestima kroz koja je Ćiro vozio, hučio, tukao, zviždao i paru ispuštao više desetljeća.
Narod je pruge zvao i štreke, a vlakove koje je vukla garava parnjača nazivao je gemišteri (mješoviti vlakovi), šnelcug (brzi vlakovi) i osobni (putnički vlakovi). Nadimak Ćiro nametnut je pred samo ukidanje uskotračnih pruga, ali u narodu je ostao i dan danas kao prepoznatljiv.
Pruga uskog kolosijeka ili uskotračna pruga Gabela – Zelenika ukinuta je 1976. godine. Za vrijeme postojanja uskotračna željeznička pruga promijenila je pet državnih uređenja.
