Austro-Ugarska monarhija, koja je vladala područjem BiH krajem 19. i početkom 20. stoljeća izgradila je mrežu željezničkih pruga uskog kolosijeka (kolosijek širina 0,76 m). Pruge je izgradila prvenstveno kao strateške vojne objekte i one su povezivale južne jadranske luke s gradovima u zaleđu i sa srednjom Europom.
Uskotračna pruga je služila ljudima, povezivala države, krajeve, narode i kulture. Narodima s ovih područja bile su to pruge spasa, omogućile su im bolji život i svekoliki napredak te su ostavile trag civilizacije na mjestima kroz koja je Ćiro vozio, hučio, tukao, zviždao i paru ispuštao više desetljeća.
Narod je pruge zvao i štreke, a vlakove koje je vukla garava parnjača nazivao je gemišteri (mješoviti vlakovi), šnelcug (brzi vlakovi) i osobni (putnički vlakovi). Nadimak Ćiro nametnut je pred samo ukidanje uskotračnih pruga, ali u narodu je ostao i dan danas kao prepoznatljiv.
U novije vrijeme, pažnju putnika, izletnika, turista i avanturista sve više privlači tanka, vijugava nit koja povezuje sve te znamenitosti – Ćiro Staza.
